Radioaktivna kontaminacija: Nuklearna otpadna voda sadrži radioaktivne tvari, kao što su tricij, stroncij, cezij, itd. Ako ove tvari uđu u morski ekosistem, mogu uzrokovati radioaktivnu kontaminaciju morskog života, utjecati na njihov rast i sposobnost razmnožavanja, a čak i dalje utjecati na cjelokupnu hranu lanac.
Uništavanje ekosistema: Ispuštanje nuklearne otpadne vode može dovesti do uništenja morskih ekosistema. Akumulacija radioaktivnih materijala može dovesti do smanjenja biodiverziteta, smanjenja morskih biljnih i životinjskih populacija, a možda čak i do izumiranja vrsta.
Zabrinutost za sigurnost hrane: Radioaktivni materijali koji ulaze u okean mogu ući u ljudsku hranu kroz lanac ishrane. Morski život, poput riba i školjki, može akumulirati radioaktivne materijale, predstavljajući potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju. To može dovesti do problema sa sigurnošću hrane i imati negativan uticaj na zdravlje ljudi.
Transnacionalni utjecaji: More je dio globalnog ekosistema, a ispuštanje nuklearnih otpadnih voda može imati utjecaja na susjedne zemlje, kao i na zemlje dalje od Fukušime. Radioaktivni materijali bi se mogli širiti na druga područja kroz okeanske tokove, s transnacionalnim utjecajima na more ekosistema i sigurnosti hrane.
Trebali bismo se oduprijeti ovakvom ponašanju.
